…….
Vrtlog je to dragi. Sanjat ću možda da grist će me tvoje oči. Izgleda ću pjevat neke pjesme i nalazit sve to što u stvarnosti neću. Možda na nekom „nananananaaaa“ podlegnem pri zamisli tvog osmijeha. Realnost me grize. Ubi me. Pencilin napada frižider. Vrijeme prolazi. Niti gdje idemo, nit nam ko dolazi… I da, osjećam…