…….




Vrtlog je to dragi. Sanjat ću možda da grist će me tvoje oči. Izgleda ću pjevat neke pjesme i nalazit sve to što u stvarnosti neću. Možda na nekom „nananananaaaa“ podlegnem pri zamisli tvog osmijeha.

Realnost me grize. Ubi me. Pencilin napada frižider. Vrijeme prolazi. Niti gdje idemo, nit nam ko dolazi…

I da, osjećam se, i jesam luzer svjecki. Zašto me ta činjenica ne trijezni?

3 komentara

Komentariši